Poglavlje 5
U međuvremenu, među kolegicama iz razreda se pojavilo dijete koje je Ryosaku nazvalo nadimkom "Pišajući dječak".
I taj utjecajni nadimak je postao poznat u razredu.
Siguran sam da je to zato što se broj puta on mora ići u toalet tijekom nastave je povećala u posljednje vrijeme.
Naravno, nitko ga nije tako zvao osobno, ali upoznao je Rjosaku preko jednog učenika.
... G. Takada, ti se zoveš "Pišajući dječak".
Osoba koja ga je to naučila bio je dječak po imenu Sigeharu Oyama, godinu dana mlađi od njega.
Oyama je znao od svog učitelja da Ryosaku često koristi toalet.
U stvari, Oyama dječak je također imao povijest problema s mokrenjem.
Od najranije dobi, imao je tendenciju da piša.
Oyama nije imao nenormalno visok broj puta kao Ryosaku, ali zato što je rođen slab u mišićima sfinktora mjehura i urinarnog trakta, čak i ako je imao potrebu za mokrenjem, nije mogao na vrijeme otići u toalet. Bilo je problema da bi to učinio.
I baš kao što je Ryosaku dobio posebno mjesto u najzadnjem uglu učionice, Oyama je također imao posebno mjesto u svojoj učionici.
Oyamin učitelj mu je rekao da je jedan stariji učenik poput tebe bio zabrinut zbog mokrenja, pa se nije morao toliko brinuti.
Ryosaku se iskreno zahvalio tom "drugaru" što mu je dao vrijedne informacije.
Kao i Ryosaku, Oyama je bio usamljena osoba u razredu, i postojao je zajednički nazivnik da nije imao ni jednog prijatelja, ali to nije dovelo do dubljeg odnosa između njih dvoje.
Oyama je većinu vremena pauze proveo sam u kutku školskog dvorišta, kako bi se zabavio na suncu.
Kao stari čovjek...
Ubrzo je i on počeo ići u Ryosakovu knjižnicu.
U slučaju njih dvoje, kada su se susreli očima, obojica su se lagano poklonili... to je bila vrsta odnosa koju su imali.
Ni Ryosaku ni Oyama nisu sjedili za istim stolom, a kamoli jedan pored drugog.
Iako su priznavali i poštovali jedno drugo, bili su oprezni da se ne upuštaju u "svijet" drugoga.
